privatizacija i serijatsko pravo

Jedna od specificnosti šerijatskog prava je njegova prilagodljivost vremenu i prostoru. Ta specificnost ogleda se u svakoj novoj imovinskopravnoj transakciji koja nije izgradena na kamati, igrama na srecu, prevari i drugim vidovima nedozvoljenog profitiranja.

Šerijatsko pravo, svakako, tretira i propise koji imaju nepromjenjiv karakter i nisu predmet promjena, prilagodavanja i elasticnosti kao što su:

- Kur'an i sunnet,

-akaidske istine i temelji (imanski šarti: vjerovanje u Allaha, dž.š, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i odredenje dobra i zla),

-obligatne dužnosti svakog muslimana (islamski šarti: kelimei šehadet, klanjanje pet propisanih farz namaza, post ramazana, davanje zekata i hadždž),

- zabrane koje su uspostavljene jasnim kur'anskoim i sunnetskim tekstovima (zabrana sihra, ubistva nedužne osobe, bluda, ogovaranja, krade itd.)

-eticke vrijednosti (iskrenost, povjerenje, cednost, strpljivost, pridržavanje dogovorenog, stid itd.)
-konstantni propisi iz oblasti bracnog, nasljednog i krivicnog prava koji su precizirani jasnim kur'anskim i sunnetskim tekstovima i koncenzusom.

Privatizacija kao proces koji je nastao kao rezultat društvenopolitickih kretanja i potreba vremena ulazi u sferu strateške politike odredene države i u osnovi je proces koji potpada pod dio šerijatskog prava u kojem su vrata široko otvorena za studiozna proucavanja, iznošenje razlicitih mišljenja kompetentnih strucnjaka iz oblasti šerijatskog prava, ekonomije, privrede itd. To zato što su imovinski, ekonomski i kupoprodajni odnosi u osnovi mubah (pravno dozvoljeni), osim u slucaju kada imamo decidan kur'anski i sunnetski tekst koji to zabranjuje, kao što je slucaj kamate- zelenaštva, monopolstva u doba neimaštine i potrebe za odredenim proizvodom, obmane, prevare ...

Privatizacija je, u osnovi, dozvoljen proces

-'A kada Gospodar tvoj rece melekima:Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti…' Bekara, 30

-'A Musa rece:'Gospodar vaš ce neprijatelja vašeg uništiti a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupiti.' E'araf, 129

Iz ova dva ajeta vidimo da je Allah, dž.š, Svojom neizmjernom dobrotom, omogucio i podario covjeku sve ono što ce mu olakšati ulogu namjesnika na Zemlji. Ucinio je covjeku dostupnim prirodna bogatstva i poducio ga kako da ih upotrebljava i eksploatiše. Sve to zahtjeva stalno angažovanje i mukotrpan rad, kao i unapredivanje metoda i tehnologija ciji cilj ce biti ostvarivanje sveopceg dobra covjecanstvu, a ne njegovo uništavanje i istrebljivanje. Stoga je imperativ iznalaženje najuspješnijih i najefikasnijih vidova dozvoljenog profita i investiranja, te onoga što ce ostvariti dobrobit zajednice i društva.

-'On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj' Hud, 61
Urbanizacija i rad na unapredenju životnog standarda stanovnika Zemlje može se ostvariti putem medunarodne i medudržavne saradnje i odnosa u cilju postizanja nacionalnih prihoda koji ce biti dovoljni za svaku državu i njen narod. To nije moguce ispuniti, osim u slucaju da država svjesno i ozbiljno ude u investicijske projekte koji imaju ekonomsku opravdanost i u stanju su da pokrenu privredu i ostvare napredak u razvoju. Medudržavna saradnja na tom polju, na izvjestan nacin, spaja i približava narode kao i same države, upravo radi zajednickih interesnih sfera i straha od gubitka ili propadanja.

-'Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. A kako vi malo zahvaljujete.' E'araf, 10
Iz navedenog ajeta razumijemo potrebu svenarodnog ucešca u razvoju privrede i oslanjanje na moderne i odgovarajuce, prakticne metode u ostvarivanju dobrobiti društva.

-'Pitajte ucene ako ne znate.' , En-nahl, 43

-'Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove cuju ono što treba da cuju, ali, oci nisu slijepe, vec srca u grudima' El-hadždž, 46
Dva navedena ajeta ukazuju na to da je dozvoljeno koristiti iskustva drugih naroda i država i njihova dostignuca pod uslovom da se ta iskustva i dostignuca podvrgnu islamskim, šerijatskopravnim zakonima i mjerilima.

1. Ibn Omer, Allah s njim bio zadovoljan, rekao je :'Omer ibnul Hattab je iselio židove i kršcane iz Hidžaza, a Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, nakon pobjede i osvajanja Hajbera imao namjeru da židove iseli iz Hajbera koji je tada bio u posjedu muslimana, pa su židovi upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da ih ostavi na teritoriji Hajbera, a oni ce zauzvrat nastaviti sa obradivanjem zemlje i od prihoda izdvajati pola za islamsku državu, a drugu polovicu ostavljati za svoje potrebe. Allahov Poslanik, s.a.v.s, rece

:Ostavljamo vas u Hajberu na vrijeme koji mi odredimo i uz dogovoreni uslov. I tako je bilo sve dok ih Omer nije izmjestio u Timu i Jerihon.' Iz ovog hadisa zakljucujemo sljedece:

-Islam ne zabranjuje da se stranim državljanima dodijeli pravo iskorištavanja domacih prirodnih potencijala, a zauzvrat odredi jedan dio sirovina ili gotovih proizvoda koji ce pripasti islamskoj državi i njenim stanovnicima u slucaju da nisu u stanju , ili nemaju mogucnosti da licno i neposredno eksploatišu prirodna bogastva svoje zemlje. Medutim, važno je napomenuti da je to uslovljeno direktnim ucešcem islamske države u nadgledanju i kontroli proizvodnje, ili odredivanju rokova za ucešce stranog faktora u procesu proizvodnje. Drugi uslov je da se radi o sirovinama ili prizvodima koji su neophodni ummetu i nužni za njegov prosperitet, te nije moguce odgoditi njihovu eksploataciju za kraci ili duži period.

- U slucaju postojanja kapaciteta i mogucnosti postaje obaveza da muslimani uzmu u svoje ruke sve poslove u vezi sa eksploatacijom svih prirodnih i drugih resursa u cilju unapredenja privrede i njenog razvoja.

2. Zubejr ibn Avvam prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao:'Da neko od vas uzme užad i njima poveže drva koja je nasjekao pa ih proda, i to bude razlogom da ga Allah, dž.š, sacuva kazne, bolje mu je nego da prosi, pa mu neko udijeli, a neko ga zaobide.'

U citiranom hadisu Allahov poslanik, s.a.v.s, daje alternativno rješenje za problem nezaposlenosti i prosjacenje pa upucuje na rad i halal privredivanje. Tako i svaka alternativa i metod rješavanja problema u koje je zapalo društvo, analogno tome, ima opravdanost i zakonsku pravovaljanost.

3. Bilal ibn el-Haris veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, uzimao zekat na rudno bogatstvo u posjedu plemena, i da je njemu (Bilalu) dodijelio zemlju pod imenom Akik. A kada je za halifu izabran Omer, rekao je Bilalu: 'Zaista ti Allahov poslanik nije dodijelio tu zemlju kako bi je ogradio od ljudi, ta dodjela je bila radi tvog angažovanja u njenom unapredivanju'. Nakon toga Omer, r. a, je zemlju oduzeo i dodijelio drugima. Ovaj hadis ukazuje na to da je dozvoljeno halifi ili nadležnom organu da dio opcedruštvenog vlasništva dodijeli zaslužnim pojedincima kao nagradu za uloženi trud u izgradnji zemlje i iskorištavanju njenih dobara u cemu je korist i opce dobro za ummet. U dodjeli zemlje mora se voditi racuna da se pojedincu dodijeli onoliko koliko je u mogucnosti da obaraduje ili unapreduje. Iz hadisa takoder zakljucujemo da pravo na zemlju gubi onaj kome je ona dodijeljena, a on nije u mogucnosti da radi na njoj i da je unapreduje, kao i da gubi to pravo u slucaju nanošenja štete drugima ili ugrožavanja opcedruštvenog interesa.

4. Enes, Allah sa njim bio zadovoljan, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, prošao pored grupe ljudi koji su oprašivali palme, pa im je rekao: 'Da to niste uradili bolje bi rodile', i ljudi prestaše oprašivati, pa su te godine hurme bile lošeg kvaliteta. Nakon što su rodile, Allahov poslanik, s.a.v.s, je upitao:'Šta je sa vašim palmama?', a ljudi odgovoriše:'Rekao si nam to i to, a Allahov poslanik, s.a.v.s, tada rece:'Vi bolje poznajete pitanja vaše dunjalucke svakodnevnice'. Ovaj hadis nam jasno stavlja do znanja da su ovosvjetska pitanja i goruci problemi podložni razmjeni mišljenja, shodno zahtjevima vremena, interesima i politici države. Šerijatski pravnici su namjerno ostavili širok prostor u iznalaženju adekvatnih rješenja za takva pitanja za svako vrijeme i mjesto, ali su izveli i globalna, opca pravila od kojih su najvažnija sljedeca:

- ne osuduje se promjena propisa radi promjene okolnosti koje sa sobom nosi novo vremensko razdoblje,

- postupci halife (predsjednika države) sa njegovim podredenim (narodom) su zakonski verifikovani i opravdani kada se radi o ostvarivanju opceg dobra i interesa,

- osnova u svim stvarima je dopuštenost (ibaha), osim ako se ne argumentuje suprotno (tahrim),

- osnova u svim vrstama ugovora je dopuštenost (ibaha) ako ne proturjece kur'anskom i sunnetskom tekstu.
Znacenje zadnjeg pravila je da se ugovori, poslovni sporazumi, deklaracije i drugi vidovi dogovora medu ljudima ne ogranicavaju onim što je bileo aktuelne u doba Allahovog Poslanika, s.a.v.s, ili onim što su šerijatski pravnici spomenuli u svojim djelima i što vec obuhvataju sve vrste savremenih formulacija i izraza kojima se opisuju doticni ugovori, ako se podudaraju sa ciljevima i nakanama šerijata u cjelini, koji teži ostvarenju interesa covjeka na oba svijeta i širenju opceg dobra, a sprecavanju svakog vida štete i zla.
Zakljucak je da, na osnovu recenog, islam ne zabranjuje sprovedbu procesa privatizacije ako su ispunjeni opci uslovi za pravovaljanost koji se moraju ispuniti u slucaju svih ugovora pa tako i kada društveno vlasništvo prelazi u privatni sektor, kao i uslov ostvarivanja opceg, trajnog interesa bez nanošenja štete pojedincima ili grupama na racun onih koji žele, po svaku cijenu, ostvariti licnu dobit.

Islamsko rješenje za proces privatizacije

Da bi se proces privatizacije odvijao u skladu sa islamskim nacelima i opcim principima i pravilima, on mora imati zakone koje je uspostavio islamski ekonomski sistem. Samo tako postavljen on može biti predmet poštenog nadmetanja i samo tako može dati željene rezultate.

1. Postavljanje kriterija na osnovu kojih ce se pristupiti prodaji preduzeca i ostale društvene imovine, vodeci racuna o prioritetima.

2. Preciziranje formulacije prodajnih ugovora, kako ne bi došlo do formalnih prodaja u toku procedure, odnosno prodajnog postupka.

3. Preispitivanje privilegija koje su date odredenim preduzecima kada je rijec o njihovom opstanku ili pak gašenju. Ako država bude primorana da im odobri dalji rad, ona mora urediti njihov rad kako bi istaknuta i privilegovana preduzeca ostvarila maksimalanu proizvodnju, ne zanimarivši ni postizanje najboljeg moguceg kvaliteta, a takoder i prodaju, po odgovorajucim i pristupacnim cijenama, uz obracunavanje razumnog profita.

4. Obaveznost saradnje i dogovora izmedu društvenog i privatnog sektora radi odabira prioritetnih projekata kako bi se interesi pojedinaca spojili sa interesima društva u cjelini.

5. Izbor vjernika i njihovo ucešce u komisijama koje ce obavljati raspodjelu i kontrolisati proces privatizacije. Takve osobe moraju biti poznate po svom islamskome opredjeljenju, bogobojaznosti i poštenju.
6. Odredivanje prodajne cijene i njena transformacija u dionice, kao i obaranje vrijednosti dionice, kako bi je radnici sa skromnim primanjima mogli kupiti.

7. Neopterecivanje prodatih dionica potraživanjem otplate dugova kamatom ili kreditom. 'Oni koji se kamatom bave dici ce se kao što ce se dici onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili:'Kamata je isto što i trgovina.' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slucaj ce Allah rješavati ; a oni koji opet to ucine bice stanovnici Džehennema, u njemu ce vjecno ostati.' El-Bekara, 275.

8. Donošenje zakona koji omogucavaju radnicima koji su u teškom materijalnom stanju da mogu normalno ucestvovati u privatizaciji preduzeca. Uzvišeni kaže:'A ako je u nevolji, onda pricekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.' El-Bekara, 280

9. Mora postojati odredeni period za prelazak imovine iz društvenog u privatno vlasništvo, jer iznenadno i brzo odvijanje tog procesa može dovesti do mnogih po društvo štetnih posljedica.

10. Donošenje imovinskih zakona koji ce usmjeriti investicije na pravo mjesto, kako ne bi bile upotrebljene tamo gdje nece pomoci ekonomskom i privrednom razvoju, što sigurno vodi stagnaciji u razvoju.

11. Ne smije se dozvoliti investiranje stranog kapitala u projekte koji se kose sa islamskim propisima u domenu imovinskih, kupoprodajnih odnosa, kao projekti koji su monopolski, a javljaju se u vremenu kada su narodu nužno potrebni, projekti kojima se želi prevariti i obmanuti narod koristeci lažni marketing i reklame.

12. Stimulacija ulaska islamskog kapitala.

13. Pracenje i kontrola stranih investitora radi dobivanja preciznih informacija o obimu i vrsti ulaganja.

14. Upošljavanje domacih kadrova, radnika, i strucnjaka, kao i donošenje zakona o radu koji regulišu te odnose.

15. Stimulacija svenarodnog ucešca u kupovini imovine društvenog sektora.

16. Davanje prednosti pri kupovini radnicima koji rade u preduzecima koja se prodaju.

17. Pridržavanje zakona i propisa koji tretiraju ocuvanje okoline, zelenih površina, rijeka, mora i zraka od svih vidova zagadenja. 'I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red vec nered uspostavljaju.' Eš-Šu'ara', 151-152

18. Poštivanje vjerskih osjecanja muslimana zaposlenih u privatiziranim preduzecima kao i omogucavanje prakticiranja vjerskih obreda i rezervisanje adekvatnih prostora za to.

19.cuvati se zloupotrebe položaja radi dolaska u posjed necega, ili korištenje protekcije.

20. Kupci imaju pravo tražiti smjenu rukovodstva koje je dokazalo svoju nesposobnost i želju za ostvarenjem licnih interesa, nepoštenje, nemoral i potkupljivost.

21. Uvodenje zakona koji ce štititi radnike sve dok oni zadovoljavaju potrebne norme i kvalifikovani su za doticne poslove.

22. clanovi upravnih odbora iz, subjekata društvenog sektora koji su na prodaju, moraju biti ljudi sa islamskim ubjedenjima, okiceni islamskim moralnim osobinama i kvalitetima.
To su samo neke preporuke i rješenja koja su šerijatski pravnici i islamski ekonomisti izvukli iz izvora islama, u cilju ostvarenja srece i progresa na ovom i buducem svijetu, kao i davanju ravnoteže duhovnim i materijalnim potrebama covjeka. Islam ne dozvoljava da materijalni interesi prevladaju duhovne, niti dozvoljava da sva briga i covjekov trud bude usmjeren ka visini zarade i profita.

Islam odgaja covjeka da u hladu ovih preporuka i uputstava ostane Allahov pokorni rob koji nastoji da svoju nafaku stekne na halal nacin, kako bi ispunio svoj zadatak i ulogu Allahovog namjesnika na Zemlji.¦

(Iz djela Muhammeda Sabrija ibn Evanidža Privatizacija u svjetlu šerijatskog prava)